Sindikat uprave i pravosuđa
Crne Gore

sindikat uprave i pravosuđa


ZAKLJUČCI sa OPŠTE KONFERENCIJE Sindikata  uprave i pravosuđa Crne Gore

NA OPŠTOJ KONFERENCIJI SINDIKALNIH ORGANIZACIJA SINIDKATA UPRAVE I PRAVOSUĐA CRNE GORE, ODRŽANOJ 05.05.2018.GODINE, USVOJENI SU SLEDEĆI

ZAKLJUČCI

1. Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru definisati: najniže koeficijente, najnižu visinu zarade i mogućnost kolektivnog pregovaranja  o visinama zarada.

2. Kolektivne ugovore kod poslodavaca zaključiti u roku od jedne godine.

3. Omogućiti učešće sindikalnih predstavnika na svim nivoima u izradi zakonskih i podzakonskih akata i učestvovanje u svi procesima koji se odnose na zaposlene u državnoj i lokalnoj samoupravi.

4. Transparentno, pravično i realno rješavanje stambenih potreba zaposlenih, sa obavezom izdvajanja sredstava od strane poslodavca.

5. Striktna primjena i poštovanje propisa iz oblasti rada.

6. Hitna i obavezna izrada Zakona o sindikatima sa Sindikatom uprave i pravosuđa Crne Gore kao inicijatorom.

7. Depolitizacija prilikom zapošljavanja.

8. Ukoliko nadležne institucije ne odgovore adekvatno na zaključke Konferencije, organizovaće se generalni štrajk upozorenja.

Gore navedeni zaključci su obavezujućeg karaktera za sve sindikalne organe  Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore, te se dostavljaju svim nadležnim organima u državi Crnoj Gori i to :

Premijeru Vlade Crne Gore Marković Dušku, podpredsjedniku Vlade i ministru pravde Pažin Zoranu, ministru finansija Radunović Darku, ministru rada i socijalnog staranja Purišić Kemalu, ministarki javne uprve Pribilović Suzani, svim direktorima uprava, zavoda, fondova, agencija i javnih preduzeća,  Tužilačkom savjetu, Sudskom savjetu, predsjednicima svih sudova u Crnoj Gori, Vrhovnom državnom tužiocu Stanković Ivici, Zajednici opština Crne Gore i svim predsjednicima opština u Crnoj Gori, sa zahtijevom da se obave sastanci sa reprezentativnim predstavnicima sindikata na njihovom nivou kako bi se razmotrilo zajedničko postupanje u okviru svojih nadležnosti u pogledu riješavanja problema definisanih ovim zaključcima.

OBRAZLOŽENJE

Sindikat Uprave i pravosuđa Crne Gore, smatrajući da postoje brojni problemi, izvršio je anketu na nivou svih sindikalnih organizacija i došao do zaključka da je neophodno organizovati zajedničku sjednicu svih organa, od niova sindikalne organizacije pa do sinikata. Analizom ankete izdvojili su se problemi koji su sublimirani u zaključcima Opšte konferencije. Sindikat smatra da se ti problemi moraju riješavati zajedničkom akcijom sindikalnih predstavnika i svih nadležnih institucija. Jedinstvenog smo stava da je neophodno povesti socijani dijalog na svim nivoima, te smo odlučili da Zaključke sa Konferencije uputimo svim predstavnicima naših poslodavaca kako bi zajedno i kroz dijalog došli do najboljih riješenja detektovanih problema. 

Prvi zaključak „ Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru definisati: najniže koeficijente, najnižu visinu zarade i mogućnost kolektivnog pregovaranja  o visinama zarada.” je posledica prava koje dato X glavom, odnosno članovima 147 do153 Zakona o radu Crne Gore, a Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru oduzeto našim sindikalnim predstavnicima. Članom 24 stav 1 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru izdvojeni jedan broj zaposlenih koji imaj upravo da pregovaraju o visini zarade, dok je to nama onemogućeno, čime je direktno prekršen član 17 Ustava Crne Gore, koji glasi “ Svi su pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo.” . Određivanje  najnižih koeficijenata za obračun zarade, je neophodno dok se ne usvoje Izmjene kolektivnog ugovora za oblast uprave i pravosuđa Crne Gore, kojim će se ta oblast definisati u skladu sa pravom koje nam je dao Ustav i Zakon o radu. Kada se govori o najnižoj cijeni rada, odonosno minimalnoj zaradi, naš stav je da se mora promijeniti metodologija utvrđivanja minimalne cijene rada. Naime zarada za standardno radno vrijeme od 174 sata, MORA da obezbjedi zaposlenom da sa njom može da preživi mjesec, odnosno da četvoročlana porodica sa dvije zarade može da obezbjedi sebi prirodnu egzistenciju, čak da zarada bude dovoljna da tročlana porodica, gdje je samo jedan zaposleni ima uslove za normalan život.

Drugi zaključak Kolektivne ugovore kod poslodavaca zaključiti u roku od godinu dana.” je usvojen iz razloga što niti jedna sindikalna ogranizacija u sastavu Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore nema zaključen kolektivni ugovor kod poslodavca. Krivce zbog ovakvog stanja možemo  tražiti na obije strane, ali prilikom pokušaja jednog broja sindikalnih organizacija da pristupe zaključivanju kolektivnog ugovora, konstantno su nailazili na optrukcije nadležnog ministarstva. Takav pristup vlade i ministarstava je neprihvatljiv jer upravo se ovim aktom poboljšava ambijent za rad državne uprave koja treba da bude kvalitetan servis građana. Drugi zaključak je u direktnoj vezi sa prvim, jer nakon riješavanja prvog mora doći i do riješavanja drugog.

Treći zaključak “Omogućiti učešće sindikalnih predstavnika na svim nivoima u izradi zakonskih i podzakonskih akata i učestvovanje u svi procesima koji se odnose na zaposlene u državnoj i lokalnoj samoupravi.” predstavlja zahtijev da se u sve procese uključe predstavnici sindikata, kako bi svi procesi postali transparentniji, kvalitetniji i ne bi išli na štetu zaposlenih. Naše dosadašnje iskustvo nam govori da su predstavnici sindikata uvijek u tim procesima bili konstruktivni i doprinjeli kvalitetnijim zakonskim rješenjima, iz razloga pozicije drugačijeg pogleda na materiju.Predstavnici sindikata su uglavnom na terenu i poznaju kvalitetno sve potrebe i procese koji bi trebali da se unaprijede, a samim učešćem u tim radnim tijelima mogu da predlože neka riješenja koja poboljšavaju kvalitet rada državnog organa, što u konačom čini bolji ambijent za rad. Pored napred navedene argumentacije, članovi 54 i 55 Opšteg kolektivnog ugovora upućuju poslodavca na ovakav vid saradnje. Samo otvorena ruka, saradnja sinidikata i poslodavaca može doprinjeti kvalitetnom ambijentu za rad. Uvažavanjem sindikalnih predstavnika i osnaživanje aktivnosti sindikata može uveliko da pomogne poslodavcima. Sindikati organizuju trgovinu na rate, stambene zadruge, odlazak na ljetovanja i izlete, fondove uzajamne pomoći, dodatno osiguranje, tim bilding aktivnosti, edukacije zaposlenih, sportsko rekreativne aktivnosti, što jednu radnu jedinicu razlikuje od druge, te joj daje poseban kavalitet i sve to praktično sa minimalnim sredstvima poslodavca. Konačno, rezultat dobrog odnosa između polodavaca i sindikata je zadovoljan radnik i povećana produktivnost.

Četvrti zaključak Transparentno, pravično i realno rješavanje stambenih potreba zaposlenih, sa obavezom izdvajanja sredstava od strane poslodavca.”je nastao kao sasvim razuman zahtijev za riješavanjem jednog od najvećih egzistencijalnih pitanja. U oblasti javnog sektora imamo potpuno različito regulisanje ovog pitanja, od zaposlenih koji uopšte ne mogu da sebi priušte mogućnost da kupe stan, do situacije gdje se stanovi dijele po cijeni umanjenoj do 80%. Ovakav pristup države kao poslodavca je neprihvatljiv. Čvrstog smo stava da  je neophodno ujednačiti kriterijume za riješavanje stambene problematike na nivou čitave države Crne Gore. Trenutno imamo nekoliko stambenih zadruga kojima po sporazumu država godišnje opredjeljuje određena sredstva u vidu novca i zemljišta.Naš stav je da mogu da postoje službeni stanovi za određeni broj neophodnih kadrova, ali ako se stanovi prenose u vlasništvo, moraju se otplatiti po povoljnim uslovima i najnižom realnom cijenom koštanja stana. Svjedoci smo da se u proteklom periodu jedan veći broj stanova bukavalno poklonio određenim zaposlenim, dok velika većina ne može ni da ga kupi po cijeni izgradnje, a to je jedini princip koji bi omogućio trajno rješavanje ovog pitanja.

Peti zaključak “ Striktna primjena i poštovanje propisa iz oblasti rada.” je nažalost zaključak koji se nameće iz iskustva u proteklom periodu. Veliki broj pojedinačnih prava je prekršen, što svjedoči ogroman broj postupaka koji se vodio i vodi zbog naknade štete pred agencijama i sudovima i koji rezultiraju velikim odštetnim naknadama te još većim troškovima postupaka. Međutim nisu samo pojedinačna prava ugrožena nesprovođenjem zakonskih odredbi od strane odgovrnih organa. Koliko je državnih organa donijelo opšti akt o mjerama zaštite na radu, akt o procijeni rizika, koliko imamo presuda  po pitanju krivičnog dijela iz člana 224 KZ-a “Povreda prava iz rada”, koliko je državnih  organa sprovelo norme Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, koliko je starešina organa odgovaralo zbog nepoštovanja zakona,uredbi pravilnika i ostalih akata? Brojni su nezakoniti otkazi radnog odnosa, veliki broj nepoštovanja odredbi Zakona o radu, Zakona o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, Zakona o štrajku i još brojnih lex specijalis zakona.

Šesti zakljčak Hitna i obavezna izrada Zakona o sindikatima sa Sindikatom uprave I pravosuđa kao inicijatoromje obaveza koja je postavljena ispred Sindikata uprave i pravosuđa  da u saradnji sa ostalim zainteresovanim sindikatima pristupi izradi nacrta zakona. Prepoznali smo ovaj problem kao pravnu prazninu u djelovanju sindikata. NVO, udruženja, lobisti, sportisti…., imaju zakone pomoću kojih uređuju odnose. Oblast prava i obaveza sindikalnog pokreta je regulisana sporadično u više zakona i putem kolektivnih ugovora, te je jedino oblast reprezentativnosti regulisana   lex specijalis Zakonom o reprezentativnosti sindikata. Brojna pitanja su ostala neriješena, koja veoma često omogućavaju pojedinim sindikalnim “liderima” da izbjegavaju odgovornost, te su ne smjenjivi, uzrokuju podijele u sindikanom pokretu, neriješeno je i pitanje imovine sindikata, kontrole, nije propisan ni minimum potrebnih akata, a postojeća akta ne podliježu obaveznosti objavljivanja u službenom listu, članstvo je zbog toga u problemu da zna koja su mu prava itd… Nameće se obaveza donošenja jednog sveobuhvatnog zakona koji bi objedinio sve postojeće norme koje već postoje i nadogradio se novim normama koje bi popunile pravne praznine. Na taj način bi se ova oblast uredila u potpunosti, što je u interesu i radnika i poslodavca.

Sedmi zaključak Depolitizacija prilikom zapošljavanja.” iako na prvi pogled zvuči kao politički zahtjev,  suštinski je profesionalni zahtjev. Naime svjedoci smo da se u zadnje vrijeme krše propisi u oblasti zapošljavnja, te se određeni broj novozaposlenih u svim državnim organima i organima lokalne uprave zapošljava uz pomoć političkih partija, a na štetu struke i nauke. Stvaranjem negativne klime na radnom mjestu upravo sa ovim kadrovima, koji su uglavnom nestručni a zauzimaju mjesto onima koji su sposobni, povećava se neefikasnost a  veliki broj radnih zadataka se prebacuje na radnike koji već tu rade od ranije, po principu “ Pusti ga, vidiš da on ne zna ništa” . Tako umjesto timskog rada dobijamo dodatno opterećenje na zaposlenima koji svoje radne zadatke ispunjavaju korektno. Pored toga veoma često zbog KVAZI DIPLOMA takvi novozaposleni dolaze na odgovorne fukcije i ne da ne rade, nego proizvode štetu državnim organima i organima lokalne uprave. Apelujemo na odgovorne da u potpunosti sprovedu norme koje su obavezujuće prilikom zapošljavanja u državnim organima i organima lokalne uprave, te da se u slučajevima kada se utvrdi da je došlo do  kršenja ovih odredbi odgovporni najstrožije kazne. Zbog ovakvih zapošljavanja javnost ima percepciju prema zaposlenima u državnoj upravi da su samo jedna glasačka mašinerija,  a ne stvarni servis građana, što oni ustvari i jesu. Takođe tim istim zapošljavanjem čini se medveđa usluga i samim korisnicima te povoljnosti, jer umjesto da svoj socijani status riješe u realnom sektoru, oni se od njega odaljavaju, a kasnije kada postanu žrtve političkog otpuštanja nikako se ne snalaze, te na taj način izuzetno trpe njihove porodice, a već postoje primjeri istog postupanja u bliskoj prošlosti.

Osmi zaključak Ukoliko nadležne institucije ne odgovore adekvatno na zaključke Konferencije, organizovaće se generalni štrajk upozorenja.” je obavezujućeg karaktera  prema svim sindikalnim aktivistima. Realizacija ovog zaključka ne zavisi od Sindikata uprave i prvosuđa Crne Gore. Kao odgovorni ljudi, koji vole svoju zemlju, prednost dajemo dijalogu sa nadležnim institucijama. Svi naši zahtjevi su razumni i realni. Štrajk je jedno od poslednjih sredstava u sindikalnoj borbi. Svi smo svjesni kolika je šteta ako državna uprava, odnosno cijeli javni sektor stupi u štrajk, makar bio on i štrajk upozorenja od 30 minuta. Nikome od nas nije cilj da se pravi šteta državi Crnoj Gori, ali ne možemo da budemo svjedoci rasipanja državnog novca na raznorazne strane, a da ga nema za one kojima je prijeko potreban. Skupocjeni automobili sa mogućnošću neograničene upotrebe, visoke plate i ogromni dodaci na tako visoke plate, dnevnice za službena putovanja u inostranstvo, brojne delegacije koje se šepure po binama svjetskih događaja, brojne malverzacije visokih funkcionera koje su koštale ovu državu na stotine miliona, opraštanje dugova bogatima u milionskim iznosima,  govore nam da novca ima na pretek. Odbijanje razgovora po pitanju ovih zakjučaka od nadležnih će svakako prouzrokovati štrajk upozorenja na jesen, kao i zamajavanje bez konkretnih rezultata, te jeftino polikanstvo u vidu obećanja više neće prolaziti. Danas imamo zapolenih koji jedva spajaju kraj sa krajem, dovijajući se na razne načine da prehrane porodicu, školuju djecu, izmire sve tekuće obaveze, plate liječenje ili zakrpe krov od kuće, mi imamo obavezu da se najugroženijima pomogne i obezbjede uslovi dostojni čovjeka.

Sindikat uprave i pravosuđa će organizovati generalni štrajk upozorenja sa svim granskim sindikatima koji smatraju da je potreban ovaj vid borbe i neće odustati od zahtijeva za poboljšanje standarda svih radnika CRNE GORE !!!

RAD SIGURNOST

DOSTOJANSTVO

PITAMO SE!

SINDIKAT UPRAVE I PRAVOSUĐA CRNE GORE

ZAKLJUČCI sa OPŠTE KONFERENCIJE Sindikata  uprave i pravosuđa Crne Gore

Datum objave: 09/05/2018 | pregleda članka: 774
ZAKLJUČCI sa OPŠTE KONFERENCIJE Sindikata  uprave i pravosuđa Crne Gore Sindikat uprave i pravosuđa Crne Gore




najnovije u kategoriji: