Sindikati se više bave sobom nego radnicima

Reprezentativne sindikalne centrale u Crnoj Gori više su postale dekor koji Vladi i poslodavcima daje legitimitet za donošenje pojedinih akata koji su često i na štetu radnika, a da su ispali „iz igre“ svjedoči i njihova pasivnost i ćutanje na urušavanje prava zaposlenih poslednjih 30 godina.

Dugogodišnji sindikalac navodi da je aktuelna kriza koju karakteriše povećanje cijena svega, ipak nije zasluga samo naših političara, već je u pitanju nešto što pogađa cijeli svijet.

Prema ocjeni sindikalnog i građanskog aktiviste Predraga Spasojevića, ona grupa sidnikata koja se se zaista bori za zaposlene, a takvih ima na nivou sindikalnih organizacija i grana, trebalo bi da krenu u ozbiljnu akciju usmjernu prema Vladi i parlamentu kako bi spasili ono što je ostalo od radničke klase.

– Ova kriza mora da se raspodijeli ravnopravno, tako da veći dio krize ide onima koji imaju više, a ne da cijeli terer padne na najsiromašnije. Osim ekonomske krize, imamo i krizu morala, bezbjednosti i svega, a sindikati su se decenijama bavili sami sobom i ličnim ambicijama, kao ishod toga, dobili smo sindikate koji nemaju snagu da se odupru bilo čemu – kaže Spasojević.

Spasojević ističe da su Crnoj Gori neophodne novčane i robne rezerve.

– Ova država koja je proklamovana kao društvo socijalne pravde mora više da prebaci teret na one koji imaju, a što ne vidim da centrale sidnikata na tome insistiraju. Statuti sindikata su zastareli i sami sebe guše i uništavaju. Imaju bolju poziciju od engleske kraljice, ali potpisuju sve što treba Vladi. Zakon o radu je loš ali su ga oni podržalis. Naši sidnikati, u većlikom broju slučajeva, nijesu ušli u 21. vijek, oni su još u 70–tim i 80–tim godinama prošlog vijeka – smatra on.

Izvor: dan.co.me