DANAS JE MEĐUNARODNI DAN VATROGASACA-SPASILACA

Požari, poplave, saobraćajni udesi te druge vrste tehničkih intervencija, elementarne nepogode – sve su to poslovi koje obavljaju vatrogasci-spasioci.

Zanimanje vatrogasca-spasioca je izuzetno opasan ali nadasve human posao. Obavljajući poslove koji su propisani zakonom i dati nam u nadležnost često žrtvujujemo zdravlje i sopstvene živote spasavajući živote drugih i imovinu građana. Jer odakle svi bježe tamo idemo mi.

Danas 4. maja, na Međunarodni dan vatrogasaca-spasilaca želim da ukažem na mnoge i dugogodišnje probleme koje imaju vatrogasci-spasioci u Crnoj Gori. Dio problema je naravno lako i na kraći rok rješiv uz dobru volju i obostrano razumjevanje dok drugi čekaju sistemska rješenja izradom novih i boljih zakonskih propisa.

Navešću samo neke od tih problema:

– Vatrogasci-spasioci ne posjeduju adekvatnu i atestiranu ličnu zaštitnu opremu dok je kolektivna oprema ako je i posjeduju stara i po nekoliko desetina godina.

– U mnogim službama ne radi dovoljan ili optimalan broj vatrogasaca-spasilaca obzirom na veličinu, broj stanovnika i rizike koji se nalaze u pojedinim opštinama,

– Vrše i druge poslove koji im nijesu propisani zakonom,

– Lični dohoci su im nerealno mali u poređenju sa opasnostima i naporima kojima su izloženi u svakodnevnom radu. I takve zarade nerijetko kasne i po nekoliko mjeseci i neujednačene su od grada do grada,

– Porezi i doprinosi te staž u uvećanom trajanju nije im uplaćen i po nekoliko godina,

– Uslovi za odlazak u penziju su takvi da ih mali broj vatrogasaca-spasilaca može ispuniti pa su prepušteni na milost Zavoda za zapošljavanje u svojim poznim godinama,

– U pojedinim službama vatrogasci-spasioci nijesu kolektivno osigurani u slučaju povreda, profesionalne bolesti ili smrti na radnom mjestu,

– Službe zaštite nemaju akte o procjeni rizika na radnom mjestu a prostorije u kojim borave vatrogasci-spasioci su neuslovne i ne zadovoljavaju ni minimum standarda,

– Vatrogasci-spasioci su često izloženi mobingu i prijetnjama od strane poslodavaca koji ih nerijetko shvataju kao balast i opterećenje i nepotreban trošak  za slabo stojeće budžete lokalnih uprava.

Da bi ispunili svoju misiju da pomognemo, sačuvamo i spasimo ljudske živote i imovinu prevashodno nas mora biti dovoljno, moramo imati sa čim da radimo i na kraju a ne manje važno za posao koji obavljamo moramo biti adekvatno plaćeni.

Kolege vatrogasci-spasioci, čestitam vam 4. maj, Međunarodni dan vatrogasaca-spasilaca uz nadu da ćemo navedene probleme uspjeti riješiti i mnogo prije nego što očekujemo.

Ratko Pejović,

Predsjednik Strukovnog odbora

vatrogasaca-spasilaca Crne Gore