Zaštita i spasavanje biće bolji za tri godine

Minula požarna sezona pokazala je sve nedostatke u tom sistemu i otvorila pitanja adekvatne zakonske regulative.

Stručnjaci iz ove oblasti u više navrata su ukazivali na potrebu jačanja službi zaštite i spasavanja, kao i bržeg uključivanja predstavnika vojske u vanrednim prilikama, kako bi se kasnije izbjegle veće posledice, kao one koje je Crna Gora pretrpjela u avgustu tokom katastrofalnih požara. Pojedinci su zagovarali i da zaštita i spasavanje budu pod okriljem Ministarstva odbrane.

U odgovorima na pitanja „Dana“, iz Ministarstva unutrašnjih poslova najavljuju da je, shodno Strategiji za smanjenje rizika od katastrofa za period 2025–2030, donošenje novog zakona o zaštiti i spašavanju planirano za 2028. godinu, kada će se postići usaglašavanje sa novim odlukama i standardima Evropske unije, što će stvoriti uslove za njihovu potpunu implementaciju.

– Odredbe važećeg Zakona o zaštiti i spašavanju su nesumnjivo i tokom ljetnje požarne sezone pokazale svoju cjelishodnost i ispravnost kada je u pitanju, između ostalog, međuopštinska saradnja, koordinacija i rukovođenje u sistemu zaštite i spašavanja, traženje i prihvatanje međunarodne pomoći, itd. Sve ovo, i mnogo toga drugog, dio je Nacionalnog plana zaštite i spašavanja od požara, koji se redovno unapređuje i ažurira, tako da se ni u kom slučaju ne može govoriti o manjkavosti plana. Radi potpunije i preciznije informisanosti, ističemo i da su Nacionalnim planom definisane mjere koje se sprovode u preventivnoj, operativnoj i sanacionoj fazi, sa tačno utvrđenim nadležnostima organa, što podrazumijeva razmjenu informacija, determinisanost raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa za gašenje požara, itd. Suštinsku vrijednost i kvalitet ovog dokumenta mogli ste da utvrdite tokom prethodne požarne sezone, kada je sistem zaštite i spašavanja u našoj državi, shodno ovom planu, funkcionisao veoma kvalitetno, o čemu smo potvrdu dobili i od specijalnog izvjestioca Evropskog parlamenta za Crne Goru Marjana Šareca (bivšeg pripadnika sistema civilne zaštite/zaštite i spašavanja u Republici Sloveniji) – ističu iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

U tom resoru ne smatraju da bi zaštita i spasavanje trebalo da bude u okviru resora odbrane, te da su razlozi za to mnogobrojni.

– Počev od decentralizacije sistema, kao jednog od osnovnih postulata EU kada su u pitanju aktivnosti zaštite i spašavanje, odnosno civilnog odgovora na različite vrste rizika, što bi bilo onemogućeno ako bi sistem bio pod okriljem Ministarstva odbrane. Neophodnost promjene sve važeće dokumentacije na strateškom i zakonodavnom nivou (Strategija za smanjenje rizika od katastrofa za period 2025–2030, Zakon o zaštiti i spašavanju, nacionalni planovi za zaštitu i spašavanje…) nesumnjivo bi doprinijela da podoblast civilne zaštite u okviru pregovaračkog poglavlja 27 – životna sredina i klimatske promjene, koja je u ovom trenutku zatvorena, odnosno čije smo obaveze u prethodnih 12 godina u potpunosti ispunili, što bi značilo da se vraćamo na početak.

Kapaciteti Ministarstva odbrane su kapaciteti koji se u našoj državi koriste za ispunjavanje treće misije Vojske Crne Gore u vidu pomoći civilnim institucijama u slučaju djelovanja prirodnih i drugih nepogoda, i ne treba ih smatrati i ocjenjivati resursima jednog ministarstva, već ih treba posmatrati kao resurse Crne Gore. Ocjena da su ti kapaciteti bolji od nekih drugih kapaciteta potpuno je netačna, iz jednog jedinog razloga – što se u ni kom slučaju ne mogu upoređivati kapaciteti civilnih institucija za odgovor na ove vrste situacija u odnosu na vojne kapacitete, a naročito iz razloga što se sve ukupno govori o kapacitetima naše države za odgovor na različite vrste katastrofa.

Bilo kakvo razmišljanje za promjenu sistemskih postulata u ovom ili bilo kom drugom trenutku podrazumijeva ozbiljnu analizu prednosti i nedostataka trenutnog sistema. Ipak, važnije od načina na koji je organizovan sistem jeste neophodnost obezbjeđivanja kontinuiranog finansiranja sistema radi unapređenja ljudskih i tehničkih kapaciteta. Pokazalo se i tokom ove požarne sezone da nije važno gdje su resursi, već da ih imamo, održavamo i koristimo na adekvatan način – naveli su iz MUP-a u odgovoru na pitanje „Dana“.

Predsjednik Strukovnog odbora vatrogasaca – spasilaca Ratko Pejović u izjavi za „Dan“ podsjeća da je Zakon o zaštiti i spašavanju prvi put donijet 2007. godine, te da je do danas pretrpio više izmjena i dopuna.

– Problemi su nedovoljan broj zaposlenih u službama zaštite i spašavanja, nedostatak lične i starost postojeće kolektivne opreme, male i neujednačene zarade od službe do službe (u međuvremenu djelimično riješeno), neregulisana pripravnost kod kuće (u međuvremenu djelimično riješeno), u pojedinim službama nije vršeno dežurstvo poslije 22 časa (u međuvremenu djelimično riješeno), nedefinisan opis poslova – istakao je Pejović.

Potrebni i novi propisi

Pejović podsjeća da su tokom 2016. godine usvojene izmjene Zakona o zaštiti i spašavanju, a koje su stupile na snagu sredinom 2017.

– Koliko je loš postojeći zakon kada se radi o vatrogascima–spasiocima, kao najznačajnijim operativnim nosiocima sistema zaštite i spašavanja, najbolje govori podatak da se pominjemo samo u njegovih devet članova. Insistiramo na izmjenama postojećih i donošenju novih zakonskih propisa, konkretno, Zakona o zaštiti od požara i zakona o vatrogastvu, kao i pratećih podzakonskih akata i pravilnika – istakao je Pejović.

Izvor: dan.co.me