Niko još ne odgovara za izgubljene milione

Od najave potpredsjednika Vlade Zorana Pažina da će biti analiziran rad starješina organa, čiji su službenici tužili državu zbog nepoštovanja radnih prava, prošlo je više od četiri mjeseca, ali do sada nijedan od rukovodilaca nije sankcionisan.

Iz kabineta Pažina tvrde da se novac za odštete više neće isplaćivati iz budžetske rezerve i obećavaju da će kroz budžete organa za 2019. tačno pratiti koliko se za ovakve sporove izdvaja i da će Vlada analizirati da li je do njih došlo “usljed objektivnih okolnosti ili samovolje”.

Istovremeno, tri bivša rukovodioca Željezničke infrastrukture – bivši izvršni direktor Milan Čolaković, njegov pomoćnik Milovan Strunjaš i bivši direktor sektora za regulisanje saobraćaja Predrag Vujović tražili su preko Komisije za mirno rješavanje sporova isplatu naknadna za navodno nekorišćene godišnje odmore od 2012. do 2017.

Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, ŽICG je pristala da im isplati to potraživanje, a procjenjuje se da će isplata odmora za njih trojicu iznositi blizu 10 hiljada eura.

Iz kabineta potpredsjednika Pažina su “Vijestima” odgovorili da je, nakon razmatranja informacije o sudskim odlukama protiv države i odlivu novca po tom osnovu u 2017, Vlada donijela odluku da troškove za radne i druge sporove ubuduće organi državne uprave moraju plaćati iz sopstvenih budžeta, a ne iz budžetske reserve, kako je to do sada bio slučaj.

“Zaduženo je Ministarstvo finansija da, u saradnji sa svim potrošačkim jedinicima, prilikom pripreme predloga zakona o budžetu za 2019, unutar budžeta potrošačkih jedinica predvidi posebnu poziciju s koje će se vršiti plaćanja novčanih obaveza po osnovu pravosnažnih sudskih odluka. Na taj način, ukoliko bude značajnih troškova za radne sporove, rukovodioci tih organa moraće da prijave Vladi da usljed ovih troškova ne mogu da servisiraju planirane finansijske obaveze. U takvim situacijama Vlada će pažljivo analizirati da li je do radnih sporova došlo usljed objektivnih okolnosti ili usljed samovolje, nemara ili neznanja rukovodećeg kadra”, odgovoreno je iz kabineta Pažina.

Pojedini resori Vlade, poput Ministarstva odbrane i MUP-a, inicirali su rješavanje višegodišnjeg problema, i uz prijave za ispitivanje zloupotreba. 

Istraživač javnih politika u Institutu alternativa Milena Milošević ocjenjuje da mirno rješavanje radnih sporova, iako se time izbjegavaju sudski troškovi postupka, imaju i “mračnu stranu” – manje transparentnosti i teže provjerljive činjenice.

Ovo nije prvi spor nekog iz ŽICG protiv države, odnosno Željezničke infrastrukture. Bivši pomoćnik direktora Milovan Strunjaš 2012. je dobio spor protiv kompanije, vrijedan 80.000 eura. Radi se o razlici između plate koju je primao i one koja mu je pripadala po petogodišnjem ugovoru za poziciju izvršnog direktora, sa koje je, po odluci suda, uklonjen bez smjene i razrješenja. Strunjaš je bio izvršni direktor Željezničke infrastrukture DOO od 25. septembra 2007. Kada je u ljeto naredne godine zbog završetka restrukturiranja željeznice ta kompanija postala posebno preduzeće.

Komentarišući slučaj u ŽICG, Milošević poručuje da praksa mora biti drugačija kad su u pitanju rukovodioci u odnosu na službenike i zaposlene.

“Primjera radi, Osnovni sud u Podgorici je odbio zahtjev bivšeg direktora jedne institucije, kojim je tražena isplata neiskorišćenih odmora. Obrazloženje je bilo, između ostalog, i da se položaj izvršnog direktora razlikuje od položaja ostalih zaposlenih, naročito u pogledu odlučivanja o godišnjim odmorima. Osnovno pitanje je da li postoji pisana evidencija o tome da su direktori onemogućeni da koriste godišnji odmor. U nedostatku dodatnih informacija, sporazumno rješavanje slučajeva bi se kosilo sa sudskom praksom i nametnulo dodatnu potrebu nadzora nad sporazumima o naknadi štete”, zaključila je Milošević. 

ŽICG je već dugo na crnoj listi poreskih dužnika Poreske uprave.

Devedeset sporazuma o naknadi štete je Ministarstvo unutrašnjih poslova prošle godine sklopilo sa svojim službenicima, tvrdi Milošević.

“Međutim, mirno rješavanje sporova, iako se njime izbjegavaju troškovi postupka, ima i negativnu stranu: manje transparentnosti, ali i teže provjerljive činjenice. Naime, nedostatak evidencija, primjera radi, o korišćenju godišnjih odmora ili prekovremenih sati, mogu za rezultat da imaju da je neko iskoristio određeno pravo, ali da korišćenje prava nije bilo evidentirano. A upravo su cjelovite evidencije te koje nedostaju brojnim institucijama, na šta ukazuje i Državna revizorska institucija”

Ministarstva planiraju po euro, dva… za sudske troškove

DRI je nedavno u revizorskom izvještaju za Ministarstvo prosvjete konstatovala da taj resor prošle godine nije adekvatno planirao troškove za sudske sprove koji su nastali po osnovu izgubljenih sporova, kao i da nije uplaćivan posebni doprinos za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

U Izvještaju, koji se odnosi na program administracije, se navodi da je ministarstvo planiralo da za sudske sporove potroši samo jedan euro, da bi na kraju godine ukupni izgubiljeni sporovi bili 29,47 hiljada eura.

Početkom jula je objavljena revizija MUP-a koja je pokazala da je taj resor prošle godine potrošio 6,2 miliona eura za sudske sporove po osnovu radnog odnosa, dok je planio da se potroše dva eura.

598

Ostavite komentar