TRAŽIMO UVEĆANJE ZARADA U NIVOU USAGLAŠAVANJA KOEFICIJENATA SA ZDRAVSTVOM I PROSVJETOM

Sada već veoma teška ekonomska kriza uzrokavana skoro pa hiper inflacijom dovela je život jednog zaposlenog u državnoj administraciji na puko preživljavanje. Sa jednom platom bez dodatnog posla van radnog vremena, sastavljanje mjeseca jedne porodice je i faktički i statistički nemoguće.

Za 20 hiljada zaposlenih u državnoj i lokalnim upravama, kao jedini relevantni i legitimni predstavnik, Sindikat uprave i pravosuđa CG već godinama uporno i u kontinuitetu traži povećanje zarada, koje su u ovom trenutku dosegle svoj neslavan rekord da su daleko najmanje i u državi  i u čitavom regionu.

Pored odgovornih za ovakvo stanje, a to su razni predstavnici vlastodržaca već godinama unazad, ekvivalentnu odgovornost imaju i sami radnici zaposleni u javnoj upravi. Uljuljkani u državne jasle, zaboravili su da je svakome moguć crni Petak, zaboravili su da i oni mogu biti, kao što već jesu dovedeni na nivo pukog preživljavanja. Nažalost, dobra većina se godinama bavila samim sobom, svojim ličnim interesima, kako zakučiti koju varijabilu, dnevnicu, možda novčanu pomoć za stan ili adaptaciju, ili neki drugi dodatak. A sada smo svi u istom kotlu i u istoj veoma teškoj finansijskoj situaciji.

Informišemo sve državne službenike i namještenike, da su se državni organi konačno probudili i postali svjesni fizičke i glasačke snage koju mi najbrojnija djelatnost javnog sektora predstavljamo. Konačno je 19. Oktobra održan sastanak predstavnika našeg sindikata sa  Ministrom finansija  Damjanovićem te na njemu dogovorili veći dio spornih stvari, odnosno način i dinamiku rješavanja najvažnijih problema koje opterećuju naše članove, odnosno zaposlene u državnoj i lokalnim upravama.

Najvažnija tema svim ljudima koje mi predstavljamo uvećanje plata je dogovorena na način kao što je trenutno jedino i moguće, a to je u smislu dogovora ili zadate riječi. Urgentno usaglašavanje Granskog kolektivnog ugovora, koje očekujemo već u Utorak 1.Novembra je prvi korak potrebne dogovorene procedure, koja će najkasnije do kraja godine u kompletu biti realizovana izmjenom Zakona o zaradama i u konačnom implementiranjem do tog trenutka ispregovaranih koeficijenata u Granski kolektivni ugovor za oblast uprave i pravosuđa.

Definitivno ili konačno ćete se vi kolege iz javne uprave, preko jedinog ovlaštenog sindikata Sindikata uprave i pravosuđa, pitati o visini svojih zarada. Više se neće pitati centrale, to jest Savez i Unija sindikata koji su se do sada pitali, a u stvari su nam pravili medveđe usluge, jer su preko naših leđa trgovali sa svim predstavnicima vlasti do sada. Obje centrale su opterećene i uslovljavane raznim stvarima godinama unazad, od strane svih Vlada pa i od ove sadašnje, gdje da bi uopšte na samom papiru postojale, oni moraju biti samo fizički prisutni i spremni da potpisuju sve što im se postavi na sto.

Sve djelatnosti su preko svojih granskih sindikata i njihovih granskih ugovora direktno pregovarali zarade za svoju granu, jedino za zaposlene u državnoj i lokalnim upravama pregovarali su Generalni sekretari Zarubica i Keković. Duško Zarubica koji je u vrijeme donošenja poslednjeg Zakona o zaradama bio i predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa i Generalni sekretar je veći interes vidio prema poziciji Generalnog sekretara, te jedini tada nije obezbjedio, za nas njegove članove, direktno i nezavisno pregovaranje zarada ili koeficijenata. Rukovodstva sindikalnih centrala poznata su i po tome, što kada su se svi sistemski zakoni pregovarali i donosili, nakon što prođu javne procedure, rasprave, okrugle stolove itd, iza zatvorenih vrata, nas većinu ostalih ne pitajući, samoinicijativno i svaki put na štetu radnika Crne Gore sa predstavnicima vlasti dogovarali konačnu verziju tih zakona.

Sada i ptice na grani vide da je došla voda do poda, nezadovoljstvo državne administracije kulminira do granica nezadovoljstva koja od nas traži da radikalizujemo načine naših zahtjeva, što ćemo mi njihovi jedini legitimni predstavnici i uraditi, ako osjetimo da se pokušava nešto izigrati ili ako bude potrebno da inertnu stranu, stranu vlasti, moramo forsirati da ispoštuje svoj dio dogovora. Nećemo nikoga moliti da bude aktivan i nećemo kada, ako odlučimo da radikalizujemo realizaciju zahtjeva, kao što smo bili i donijeli odluku na našim sindikalnim organima za 5.Novembar o protestima ispred Vlade, odustajati zbog nekog sastanka ili telefonskog obećanja. Strpljenje nam je na izmaku, godinama čekamo uvažene čuvare državnog novčanika da se smiluju. Poručujemo im da budu aktivni i ekspresno ekspeditivni u realizaciji našeg dogovora, jer vrijeme prolazi, a ovi dani su poslednje upozorenje da se pokrenu.

Projekat Evropa sad, odnosno tadašnje uvećanje zarada, zajedno sa izmjenom Zakona o radu i novom visinom minimalne zarade u iznosu od 450 evra, donijele su i niz diskriminatornih deformacija, odnosno nelogičnih rješenja u smislu visina zarada za platne razrede grupe D Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Visina zarada za namještenike ( osnovna škola ) se izjednačila sa ostalim zvanjima koje pokrivaju IV, V i VI stepen stručne spreme. Potpuno se degradirao institut minulog rada, postao je nevidljiv u konačnoj zaradi, kao što su postali nevidljivi i ostali dodaci u vidu prekovremenog rada, rada noću i rada u vrijeme državnih i vjerskih praznika. Bolovanje se ne odbija na način, jednostavno i shvatljivo rečeno od minimalne zarade – 450 evra, onu koju većina prethodno navedenih prima, bolovanje se odbija od njihove zarade koja se prepoznaje kroz koeficijente, a koja je značajno manja. Ovo znači da niko ne smije da se razboli jer neće imati da preživi. Postavlja se  pitanje, treba li možda mrtvaci na štakama da nam dolaze na posao.

Kada je naš sindikat povodom ovih problema ustavne diskriminacije u vertikalnoj gradaciji zarada javno iznio svoj stav, čak smo organizovali i konferenciju za medije, bili smo dočekani sa osudom da želimo ugroziti projekat Evropa sad. Trenutna situacija nakon protoka još malo pa će godinu dana od početka realizacije pomenutog projekta je da kada se pomenute anomalije koriguju preko pregovora o koeficijentima implementiranih kroz Granski kolektivni ugovor, državi će da vise o vratu ogromni troškovi usled potencijalnih mogućih sudskih postupaka.

Od 2016 godine ne računajući program Evropa sad, sektoru javne uprave nije uvećana zarada, a  tada je ono u prosjeku bilo 20 evra. Drugim djelatnostima se u isto vrijeme uvećanje dogodilo već nekoliko puta, te očekujemo da se visina koeficijenata u budućnosti izjednači sa svima ostalim stručnim spremama iz na primjer prosvjete i zdravstva, jer se i bez državne i lokalne uprave ne može funkcionisati i mi imamo integritet i mi smo krucijalno važni. Ako se desi da samo jedan dan štrajkuju zaposleni iz raznih uprava, iz centralnog nivoa ili na primjer pravosuđa, država će totalno blokirati sa radom, a neplanirani novčani troškovi dostižu nezamislive iznose.

Poslednje vrijeme se izdvajaju nerealno visoka sredstva za zdravstvo, na primjer za doktore koji u prosjeku bez privatnog angažmana, izlaze nekako ne zna se kako, ili se zna, u prosjeku 4 i više hiljada eura mjesečno, a mi smo ih građani Crne Gore školovali, znači da novca ima i više nego dovoljno. Ako neko misli da se može bez vatrogasaca, ako neko misli da se može bez policajaca ili zatvorskih službenika, bez zaposlenih u pravosuđu, ostalih, grdno se vara.

Javno pitamo koliko se miliona evra jednostavno baci zato što postoji institut primanja jednogodišnje zarade za funkcionere, nakon njihove smjene ili isteka mandata. Za funkcionere – poličare ima novca,  a za radnike nema. Mislimo da će se morati imati.

Takođe će morati naši poštovani socijalni partneri, trenutno na čelu sa Premijerom Dritanom Abazovićem više da nas poštuju. Moraće naši socijalni partneri da uvrste predstavnika Sindikata uprave i pravosuđa CG u „Savjet za reformu javne uprave“ kao što su tamo možda potrebno, a možda nepotrebno razni direktori, nvo predstavnici, razni ministri itd, čitava plejada. Da se radi o najvažnijem dijelu reformi, optimizaciji i racionalizaciji radnih mjesta u javnoj upravi, a da tamo namjerno od strane i ove i prethodnih vlada nema predstavnika nezgodnog Sindikata uprave i pravosuđa nedopustivo je i nemoguće.

Drage kolege zaposleni u državnoj i lokalnim upravama, narativ prethodnog je da neko hoće da otpušta i zapošljava u skladu sa trenutnim političkim ili partijskim interesima, a da u Savjetu nema obaveznog predstavnika zaštitnika zaposlenih, to jest predstavnika sindikata. Postavljamo pitanje našim kolegama, da li mislite da vas mogu zaštiti direktori, ministri, Premijer ili nvo sektor.

Trenutna situacija u javnoj upravi je veoma loša, ne vodi ničemu, doprinosi padu nataliteta, odlivu kadrova i radne snage i srljanju ka dostizanju društvene i moralne negativne krajnjosti. O društvenoj odgovornosti nećemo ni da govorimo.

623