Drakić: Komisija za žalbe podlijegla pritisku

“Nastavlja se sa praksom obračunavanja sa zaposlenima u ASK od strane direktorice, gdje je ukupno deset službenika suspendovano iz vršenja poslova u ASK, nakon pokrenutog neosnovanog disciplinskog postupka za težu disciplinsku odgovornost-nedolično i uvredljivo ponašanje, što je potpuno netačno, jer je ONA smatrala da službenici izražavaju svoje stavove preko izjava lica koje nije ni zaposleno u Agenciji”, navodi se u saopštenju koje potpisuje Dušan Drakić predsjednik Sindikalne organizacije Agencije za sprječavanje korupcije, a u kojem reaguje na odluku Komisije za žalbe.

Saopštenje prenosimo integralno: 

Iako su pod nepravednim i izmišljenim pokrenutim postupcima od strane direktorice, obespravljeni državni službenici i zaposleni u ASK su iskoristili raspoloživa pravna sredstva kako bi povratili svoj ugled i poništili ničim izazvanu diskriminaciju i mobing koji se nad njima sprovodi. Pravna sredstva su, u skladu sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, podrazumijevala žalbu pred Komisijom za žalbe na rješenje ASK o suspenziji, nadajući se profesionalnom i nepristrasnom pristupu ovog organa i zaštiti koju bi trebalo kao državni službenici da uživaju.

To se i desilo nakon što su suspendovanim službenicama tokom februara dostavljena rješenja od Komisije kojima se poništava nezakonito udaljenje sa posla, te su se suspendovani službenici već sjutra dan vratili na posao. Rješenje Komisije je donijeto 1. februara, ASK je dostavljeno 7. februara dok je isto proslijeđeno službenicama tek 12. i 13. februara. Iako je to podrazumijevalo da će službenice već narednog dana doći na posao, jer je direktorica donijela nezakonito rješenje o suspenziji, direktorica ASK-a je bila zapanjena i iznenađena nakon što ih je ugledala na radnom mjestu. Tog dana, po njihovom dolasku zvala je dvije službenice koje su članice sindikata da još jednom pokuša da izvrši pritisak, zahtijevajući od njih da postupe po njenim instrukcijama kako ih ne bi ponovo suspendovala.

Po hitnom postupku, pomoćnica direktorice je, tog i narednog dana, izradila nova rješenja o suspenzijama po nalogu direktorice, suprotno zakonskim odredbama (čl 111 Zakona) i stavu iz presude Upravnog suda U. BR. 3974/22. Posebno je bitno napomenuti rješenja Komisije za žalbe iz februara, gdje se navodi da o suspenziji kao mjeri odlučuje starješina organa, a da je direktorica, u ovim postupcima oštećena, te kao takva po čl 47 Zakona o upravnom postupku morala biti izuzeta, dok organ koji vrši nadzor nad njenim radom ne odluči o njenom izuzeću. Nova rješenja su antidatirana kako bi se izbjeglo donošenje rješenja o izuzeću. Ne čekajući formiranje novog Savjeta ASK, a pri tom žureći da iste službenice ponovo udalji sa posla (kako ne bi bili svjedoci nezakonitih radnji) direktorica ponovo preuzima ulogu Savjeta i daje ovlašćenje i nalog svojoj pomoćnici, iako za to nema uporište u zakonu.

Zaposleni ohrabreni prethodnim odlukama Komisije za žalbe prilažu nove žalbe rješenja o suspenziji u nadi da će ovaj organ postupiti u skladu sa zakonom i ranijom praksom. Međutim, tu kreće nova agonija za ove službenike sa dugogodišnjim iskustvom i dokazanim visokim kompetencijama i integritetom.

Nakon dužeg vremena i probijenog zakonskog roka, oglašava se Komisija za žalbe, po drugi put, sa novim rješenjima kaja u ovom slučaju odgovaraju direktorici ASK-a. Tačnije odbija njihove žalbe. Postavlja se pitanje, zašto je Komisija za žalbe promijenila svoju prvobitnu odluku i donijela novu, nejasnu i kontradiktornu? Ko ih je pokolebao u donošenju ovakve odluke, suprotno zakonu? Da li su anonimne prijave koje je direktorica ASK dostavila sama sebi i na osnovu kojih je pokrenula postupak protiv članova Komisije za žalbe ostvarile svoju svrhu? Da li je Komisiji logično da starješina organa koja ne može da potpiše rješenje o suspenziji to pravo prenosi na svog pomoćnika koji izvršava njenu volju, iako je traženo i izuzeće i tog lica? Čime je u novom rješenju o suspenziji direktorica obrazložila da je suspenzija potrebna i srazmjerna mjera?

Vjerovali smo da je rad Komisije za žalbe zasnovan na zakonu, uspostavljenoj praksi i integritetu ili je nekada to bio, pa nam ostaje samo da se sada toga prisjećamo. Nažalost, ovoga puta, nadležna institucija je pokazala da ne štiti prava građana, odnosno u ovom slučaju državnih službenika, već interese autoritarnih pojedinaca koji štete interesima institucija i državnom budžetu.

Izvor: cdm.me