(NE)VJEROVATNO ALI ISTINITO

U jednom gradu, lijepoj varošici na sjeveroistoku Crne Gore lokalna uprava je formirala Službu zaštite i spašavanja.

Služba zaštite i spašavanja, grad Andrijevica

U pomenutoj Službi trenutno je zaposleno 11 vatrogasaca-spasilaca uključujući komandira.

Služba je funkcionisala po četrvorobrigadnom sistemu odnosno rad je bio organizovan u četiri smjene koje čine po tri vatrogasca-spasioca. Dežurstvo je organizovano na isti način po kojem većina službi u Crnoj Gori radi ili 12-24 12-48 odnosno radno vrijeme je bilo od 07-19 ( dnevna smjena ) i od 19-07 ( noćna smjena ).

Ono što Službu zaštite Andrijevica razlikovalo od drugih je to što bi u toku noćnog dežurstva koje počinje u 19 časova jedan od vatrogasaca-spasilaca u 22 časa odlazio kući dok bi drugi nastavljao dežurstvo stim što je imao obavezu pripravnosti kod kuće ( koja mu naravno nije plaćana ) i povratka na posao u slučaju potrebe. Sve je to pravdano uštedom novčanih sredstava u smislu neplaćanja noćnog rada za vatrogasca-spasioca koji nije na dežurstvu.

Pomenuta služba ( a nije jedina u Crnoj Gori ) do prošlog mjeseca vatrogascima-spasiocima nije plaćala pripravnost kod kuće što joj ruku na srce po zakonu i nije bila obaveza do 1. jula 2017. godine kada su stupile na snagu Izmjene zakona o zaštiti i spašavanju a kojima je propisana obaveza plaćanja pripravnosti u iznosu od 10 %.

Ista služba je tek prethodnog mjeseca primjenila Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koji je stupio na snagu marta 2016. godine pa je jedan dio vatrogasaca-spasilaca u međuvremenu bio prinuđen da svoja prava ostvari podnošenjem tužbenih zahtjeva dok će drugi svoja prava pokušati da ostvari u narednom periodu.

Da bi pokazali želju i namjeru za korektnim i kvalitetnim socijalnim dijalogom, potpisnik ovih redova je zajedno sa rukovodstvom Sindikata uprave i pravosuđa u oktobru obavio razgovor sa predsjednikom Opštine Andrijevica. Kao mjera kompromisa rukovodstvu opštine je ponuđeno potpisivanje sporazuma kojim bi bila definisana dinamika isplate novčanih potraživanja a zbog skoro dvogodišnje neusklađenosti koeficijenata složenosti poslova. Sporazum bi bio garancija za izbjegavanje nepotrebnih materijalnih troškova po lokalnu upravu. Potpisivanje istog sporazuma je bilo ponuđeno predsjednicima Opština Bijelo Polje, Mojkovac i Rožaje gdje vatrogasci-spasioci imaju iste ili slične probleme.

Vatrogasci-spasioci u Bijelom Polju su izloženi pritisku kako bi odustali od potraživanja prava iz radnog odnosa.

Vatrogasci-spasioci u Rožajama su nedavno najavili štrajk zbog dugovanja 6-7 ličnih dohodaka.

Vatrogasci-spasioci u Beranama kao i drugi zaposleni u istoj lokalnoj upravi su svjesno pristali na neprimjenjivanje Zakona o zaradama u javnom sektoru čije nepoštovanje ima za cilj “konsolidaciju” finanasija Opštine Berane.

Vatrogascima-spasiocima u Mojkovcu godinama nije uplaćen staž sa uvećanim trajanjem.

Kolašin je tek posebna priča i tema za posebno obraćanje jer predstavlja kombinaciju svih problema vatrogasaca-spasilaca u Crnoj Gori.

Iako formalno imaju formiranu Službu zaštite i spasavanja u Plužinama je zaposlen jedan vatrogasac-spasilac. Tu dolazimo do još jednog paradoksa. Ako su kod drugih problem finansije, Plužine su jedina opština u Crnoj Gori koja ne kuburi sa problemima finansijske prirode već je budžet svake godine u suficitu.

Da li je lojalnost državi predstavlja vapaj za poštovanjem zakonskih propisa te iste države ili je lojalnost nepoštovanje istih pitanje je koje postavljam Vama koji čitate ovaj tekst?

Ovog puta neću ni riječi o uvećanju koeficijenta složenosti poslova za vatrogasce-spasioce jer su nezvanična obećanja da će biti u primjeni od 1. jula ove godine. Takođe, neću ni o uslovima za penzionisanje vatrogasaca-spasilaca jer očekujemo ishod prethodnog rada radne grupe koja se bavila tim pitanjem.

Neću ni o nedostatku ili malo je reći lošem stanju lične i kolektivne zaštitne opreme, neću o nepostojanju akta o procjeni rizika na radnom mjestu. Neću o mizernoj pripravnosti od 10% koja kad se prevede u novac iznosi 25 evra na mjesečnom nivou. Neću o Zakonu o zaštiti i spašavanju koji se samo ovlaš bavio vatrogascima-spasiocima.

A sad se vraćam na početak priče i povod ovog i ovakvog pisanja. Služba zaštite i spašavanja, grad Andrijevica

Kao što je bio paradoks organizacija noćnog dežurstva u prethodnom periodu koji sam već objasnio, ovih dana se desio još veći. (Ne)vjerovatno ali istinito!!!

Odlukom o rasporedu radnog vremena Službe zaštite i spašavanja br. 031-113-2018/01 od 4. 04. 2018. godine koju potpisuje predsjednik Opštine Andrijevica, radno vrijeme službe se utvrđuje u vremenu od 07 do 22 časa. Dakle, radno vrijeme 15 časova. U 22 časa prostorije Službe zaštite se zaključavaju a pripravnost od 22 do 07 časova će vršiti komandir službe. Zamislite, katanac na službu koja je od vitalnog interesa za zaštitu života i imovine ljudi danonoćno. Naravno i ovakva odluka se pravda uštedom novčanih sredstava.

Građani Andrijevice, predsjedniče opštine, direktore direktorata za vanredne situacije, ministre MUP-a, premijeru Vlade Crne Gore… Svi pozvani i prozvani… Kada pravila struke koja se svakodnevno uvježbavaju kažu da je optimalno vrijeme za polazak na intervenciju po svim vrstama rizika kojima se vatrogasci-spasioci odnosno Službe zaštite bave 60 sekundi (1 minut), zapitajte se koliko su ovakvom organizacijom i ovakvim rasporedom radnog vremena zaštićeni životi i imovina građana Andrijevice!?

Predsjednik strukovnog odbora vatrogasaca-spasilaca Crne Gore,

Ratko Pejović